Kad pomislite na oslobađanje od stresa, zatvor je vjerojatno zadnje mjesto koje vam pada na pamet. No upravo to pada na pamet građanima Južne Koreje koji odlaze u centar za smanjivanje stresa što funkcionira na principu kaznionice


Prison Inside Me je centar namijenjen isključivo smanjivanju stresa kojem smo izloženi, a smješten je na rubu Hongcheona, grada udaljenog 94 kilometra od Seula.


Na ideju o ovom bizarnom centru za liječenje došao je Kwon Yong-seok, 47-godišnjak koji je prije radio kao odvjetnik. ‘Tada nisam znao kako prestati raditi. Imao sam osjećaj da me nosi struja protiv moje volje i da nemam nikakvu kontrolu nad svojim životom’, rekao je Kwon za Wall Street Journal.


Tada je odlučio da želi neko vrijeme provesti iza rešetaka. Zamolio je prijatelja koji je radio kao upravitelj zatvora da ga smjesti na tjedan dana u neku ćeliju isključivo iz terapeutskih razloga, no ovaj je odbio udovoljiti mu.


Duhovni centar ili zatvor?

Zato je odlučio uzeti stvar u svoje ruke i isplanirao duhovni centar koji nalikuje zatvoru. Otvoren je u lipnju prošle godine nakon godine dana uređivanja i uloženih 19 milijuna dolara koje je pokrio kreditima i donacijama.


Od gostiju se očekuje da predaju svoje mobitele, knjige i ostale predmete te da obuku uniformu. Zatim ih odvode u jednu od 28 ćelija od šest kvadrata, opremljenu zahodom, umivaonikom i malim stolom. Hranu im poslužuju kroz rupu na vratima i to je mjesto na kojem provode najviše vremena, u meditaciji i razmišljanju. Postoje i skupne meditacije, duhovna predavanja i terapeutske ‘igre’. Dvije noći u ovom ‘zatvoru’ stoje 146 dolara.


Premda koncept zvuči jednostavno, Kwon i njegova supruga dosta se muče oko organizacije. Inicijalno su predvidjeli dulje boravke za svoje klijente, no ljudi nisu mogli uzimati toliko slobodnih dana. Također su bili prisiljeni na velik kompromis - morali su dopustiti gostima da provjere svoje pametne telefone barem jednom dnevno. ‘Ljudi su bili jako nervozni bez svojih telefona i previše su se brinuli da se nije dogodilo nešto hitno, što se povremeno i dogodi’, kaže Kwon.

Učenje samokontrole

Istaknuo je i da, koliko god je zadovoljan programom, ipak smatra da je prostor trebao biti siromašniji i prljaviji. ‘Bilo bi puno korisnije za učenje samokontrole kad bi prostor bio siromašniji poput pravog zatvora’, rekao je. No klijenti su, čini se, jako zadovoljni i na stotine Korejanaca odlazi ondje kako bi se odmorilo od svakodnevnog stresa.


Jedan od gostiju je komentirao: ‘S jedne strane jako je teško zbog fizičke ograničenosti. No, s druge strane, vrlo je korisno jer ondje mogu zaviriti u sebe i razgovarati sam sa sobom.’

I to je upravo ono što Kwon želi da gosti ponesu sa sobom - pogled u svoju nutrinu. ‘Nadam se samo da ovo mjesto pruža ljudima mogućnost da razmisle o sebi. Ponekad hodam unatraške samo kako bih proučio cestu kojom sam prošao. Ljudi to rijetko rade i samo misle na ono što je ispred njih. Mislim da moramo gledati i prošlost’, dodao je Kwon i zaključio: ‘Iskreno, trodnevni je program prekratak, ali ljudi se bune ako je dulji. Volio bih kad bi ljudi iskoristili tu rijetku priliku da promisle o prošlosti i da uspore.’







Post a Comment

 
Top